Vrijedi za: Hrvatsku

Smije li se temperaturna lista voditi digitalno? Što propisi u Hrvatskoj stvarno kažu

Ažurirano Objavljeno Autor: Marko Milardić

Isti članak za drugu državu ili entitet: Federacija BiHRepublika Srpska

Svaki dom za starije to pitanje čuje prije ili kasnije — od glavne sestre, od inspektora, od vlasnika: “Smijemo li temperaturnu listu i evidencije njege voditi u računalu, ili moramo na papiru?”

Kratki odgovor: smijete. Duži odgovor je zanimljiviji: propisi za te evidencije nikada nisu tražili papir — a hrvatski regulator i sam prelazi na digitalno, pa evidenciju koju mu dom predaje, uključujući i dnevnu, danas prima isključivo elektronički. U nastavku prolazimo što točno kaže propis, gdje se potpis stvarno traži i mora li se išta printati “za arhivu”.

Što je temperaturna lista — i što se s propisom dogodilo 2022.

Temperaturna lista — u praksi je domovi zovu i bolesnička lista ili karton njege — sestrinska je evidencija koju struka vodi kao dio svakodnevne njege. Do jeseni 2022. bila je i poimenično navedena u propisu: uređivao ju je Pravilnik o vođenju evidencije i dokumentacije pružatelja socijalnih usluga (NN 100/15, izmjene NN 51/21), koji je propisivao:

U jedinici za pojačanu njegu (III. i IV. stupanj usluge) za svakog korisnika obavezno se vodi evidencija kupanja. (…) Evidencija hranjenja, podjele terapije, stolice i temperaturna lista vodi se za pojedine korisnike ovisno o indikaciji.

Dakle: kupanje se evidentiralo za svakog korisnika, a hranjenje, terapija, stolica i temperaturna lista po indikaciji. Bitno je da taj pravilnik već tada nije propisivao ni sadržaj, ni stupce, ni izgled obrasca, ni potpis za te evidencije — svaki ih je dom oblikovao sam.

Taj pravilnik, međutim, više ne vrijedi. Nakon novog Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22) donesen je novi provedbeni pravilnik — i on je, a ne sam zakon, stari pravilnik izrijekom stavio izvan snage. Objavljen je 30. rujna 2022., a stupio na snagu osmog dana od objave, 8. listopada 2022. I tu počinje ono što dom danas stvarno treba znati.

Hrvatska danas: nijedan propis ne traži papir

Novi propis — Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije i dokumentacije pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi (NN 113/22, izmjene NN 94/24 i NN 45/26) — za temu digitalizacije donosi dvije važne promjene.

Prvo: temperaturne liste u propisu više nema. Novi pravilnik ne spominje temperaturnu listu, evidenciju kupanja, hranjenja, terapije ni stolice — stara odredba nema svog nasljednika. Propis o socijalnoj skrbi danas uopće ne propisuje oblik, pa ni obvezu, tih sestrinskih evidencija. Dom ih vodi po pravilima struke i po indikaciji, a nijedan propis ne traži da budu na papiru. Ako propis nekoć nije tražio papir čak ni dok je evidenciju izričito nabrajao, danas — kad je više uopće ne spominje — o papiru pogotovo nema govora.

Poštenja radi: medicinske sestre i dalje imaju opću profesionalnu obvezu voditi sestrinsku dokumentaciju o pruženoj njezi (Zakon o sestrinstvu) — a taj se zakon izričito odnosi i na sestre “u djelatnosti socijalne skrbi”, dakle i na one u domu. Ali ni taj zakon ne propisuje nikakav obrazac — pa ni temperaturnu listu — niti traži papir. Jedini pravilnik koji propisuje konkretne sestrinske obrasce (NN 79/11) odnosi se isključivo na bolnice, ne na dom — a među njegovih desetak propisanih obrazaca temperaturne liste ionako nema. I taj pravilnik, uostalom, uz suglasnost Hrvatske komore medicinskih sestara izrijekom dopušta vođenje sestrinske dokumentacije u elektroničkom obliku. Propis koji se na dom i ne odnosi, dakle, i sam predviđa digitalno. Elektronički zapis tu obvezu u potpunosti zadovoljava.

Drugo: ono što je propisano ide isključivo digitalno. Ovdje treba biti precizan jer se lako pomiješa. Pravilnik razlikuje dva pojma: evidenciju — podatke koje dom vodi i unosi u državni sustav — i dokumentaciju, odnosno dosje korisnika: isprave, individualne planove, izvješća, matičnu knjigu. Elektronički oblik propisan je za evidenciju, i to u središnjem državnom sustavu:

Evidencija se vodi u elektroničkom obliku u računalnom programu u vlasništvu Ministarstva.

A evidencija doma nisu samo registarski podaci. Uz podatke o korisniku, o usluzi i o zaprimljenim zahtjevima, pravilnik za dom socijalne skrbi izrijekom nabraja i dnevne evidencije: prisutnog stručnog radnika, popis prisutnih i odsutnih korisnika, razlog odsutnosti, zapažanja o korisniku te kontakte korisnika s obitelji i s drugim ustanovama.

Na tome vrijedi zastati. Dnevne zapise koje propis doista traži od doma — tko je bio prisutan, tko odsutan i zašto, što je o korisniku zapaženo — država prima isključivo elektronički, u vlastitom računalnom programu. Papir za njih nije predviđen ni kao ravnopravna mogućnost. Tvrdnja da se dnevna evidencija u domu “mora voditi na papiru” time nije samo neutemeljena — obrnuta je od onoga što propis traži.

Medij same dokumentacije pravilnik ne propisuje. A temperaturna lista, evidencija kupanja, hranjenja, podjele terapije i stolice u novom se pravilniku — ni jednom, ni u jednom članku — više ne spominju.

Isti propis traži i nešto što vrijedi zapamtiti: “Podaci koji se unose ne smiju se brisati, a promjena podataka unosi se bez odgode kod svake promjene.” Za državnu evidenciju, dakle, ne traži papir — traži da se zapis ne briše nego mijenja uz trag. To je zahtjev koji uredan digitalni sustav ispunjava po svojoj prirodi, a papirnata bilježnica s precrtanim redom teško.

Zaključak je zato jednostavan: regulator ne tjera dom da temperaturnu listu vodi digitalno, ali digitalno vođenje nigdje ne zabranjuje — dapače, za evidenciju koju sam prima, uključujući dnevnu, traži isključivo elektronički oblik. Teško je zamisliti inspekciju koja bi domu osporavala digitalnu evidenciju njege zato što nije na papiru, dok isto to ministarstvo svoje podatke već prima isključivo elektronički.

A i kad bi netko tražio uporište izvan sektorskog propisa, opće pravilo ide u isti smjer. Uredba eIDAS, izravno primjenjiva u Hrvatskoj, kaže:

Elektroničkom dokumentu se kao dokazu u sudskim postupcima ne smiju uskratiti pravni učinak i dopuštenost samo zbog toga što je on u elektroničkom obliku.

Reforma eIDAS 2.0 iz 2024. tu odredbu nije dirala — na snazi je nepromijenjena.

”A arhiva? Moramo li printati za arhivu?” — Ne.

Ovo je najčešća zabluda. Arhivski propisi ne samo da dopuštaju digitalno čuvanje — oni ga izričito uređuju. Pravilnik o upravljanju dokumentarnim gradivom izvan arhiva (NN 105/20) kaže:

  • izvorno digitalno gradivo čuva se digitalno — nigdje ne postoji obveza ispisa na papir;
  • štoviše, papirni izvornici smiju se uništiti nakon digitalizacije, uz propisane provjere cjelovitosti i kvalitete pretvorbe te uz potvrdu o sukladnosti koju na zahtjev stvaratelja gradiva izdaje Hrvatski državni arhiv. Iznimka je gradivo vezano uz postupak koji je u tijeku — ono se ne uništava.

Drugim riječima: zakon ne predviđa digitalno kao “dopunu” papiru, nego i prelazak s papira na digitalno kao zamjenu. Uvjeti digitalnog čuvanja su razumni i tehničke prirode: autentičnost, cjelovitost, čitljivost, sigurnosne kopije i mogućnost izvoza — upravo ono što uredan softverski sustav ionako radi.

Gdje papir (zasad) ostaje

Poštenja radi — postoji uski skup dokumenata gdje pisani oblik ili potpis izjednačen s vlastoručnim još ima smisla: ugovori o smještaju, rješenja, izjave i suglasnosti korisnika. Razlog nisu propisi o evidencijama, nego drugi zakoni (upravni postupak i sl.). Za te dokumente dom može zadržati papir ili posegnuti za kvalificiranim elektroničkim potpisom, koji je pravno izjednačen s vlastoručnim.

Ali to je nekoliko dokumenata po korisniku — jednom. Svakodnevna evidencija njege, terapija, prehrane i aktivnosti, koja čini golemu većinu papirologije u domu, u tu kategoriju ne spada.

Što digitalna evidencija mora imati da bude vjerodostojna

Propisi ne traže potpis na temperaturnoj listi — ali traže da se zna što se dogodilo. Digitalni sustav to rješava bolje od papira ako osigurava:

  1. Atribuciju svakog unosa — tko je podatak unio i kada. Na papiru cijeli dan pokriva jedan potpis; u sustavu svaki pojedinačni unos nosi ime i vrijeme.
  2. Ispis na zahtjev — inspektoru se u nekoliko klikova preda PDF u formatu koji poznaje (dani × aktivnosti), umjesto listanja bilježnica.
  3. Kontrolu pristupa i zaštitu podataka — tko smije vidjeti i unositi što, u skladu s GDPR-om.

Upravo tako je izvedena digitalna temperaturna lista u DomPlusu: evidencija postoji po korisniku i po indikaciji, kako struka i praksa nalažu, svaki unos nosi tko + kada, a ispis za inspekciju izgleda kao lista koju je inspektor navikao vidjeti — samo urednija.

Umjesto zaključka

Pitanje “smijemo li digitalno?” u Hrvatskoj je pravno davno odgovoreno, a u međuvremenu je odgovor postao još jasniji: država svoje registarske podatke iz socijalne skrbi već prima isključivo elektronički, a za internu evidenciju njege papir ne traži nijedan propis. Pravo pitanje za dom danas glasi: koliko sati tjedno osoblje troši na prepisivanje, traženje i pripremu papira koje nijedan propis ne traži?

Ako želite vidjeti kako digitalne evidencije izgledaju u stvarnom radu doma, pogledajte što DomPlus pokriva i koliko košta, ili nam se javite — razgovor od 20 minuta dovoljan je za konkretnu procjenu.

Srodno: Smiju li se fotografije rana slati preko WhatsAppa? Što kažu propisi u Hrvatskoj


Ovaj tekst je informativni pregled propisa i ne predstavlja pravni savjet. Za primjenu na konkretan slučaj (posebno u sporu ili prema inspekciji) preporučujemo potvrdu nadležnog pravnika.

Navodi se temelje na sljedećim propisima. Ranije stanje: Pravilnik o vođenju evidencije i dokumentacije pružatelja socijalnih usluga (NN 100/15, izmjene NN 51/21), čl. 71. Danas: Zakon o socijalnoj skrbi (NN 18/22) i Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije i dokumentacije pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi (NN 113/22, izmjene NN 94/24 i NN 45/26) — čl. 2. (pojmovi evidencije i dokumentacije), čl. 3. st. 3. (sadržaj evidencije doma, uključujući dnevne evidencije), čl. 4. st. 1. i 5. (elektronički oblik i zabrana brisanja) te čl. 15. i 16. (stavljanje starog pravilnika izvan snage i stupanje na snagu). Uz to: Zakon o sestrinstvu, čl. 17.; Pravilnik o sestrinskoj dokumentaciji u bolničkim zdravstvenim ustanovama (NN 79/11), čl. 1. i čl. 6.; Pravilnik o upravljanju dokumentarnim gradivom izvan arhiva (NN 105/20) te uredba eIDAS (EU) 910/2014, čl. 46., koji reformom eIDAS 2.0 (Uredba (EU) 2024/1183) nije izmijenjen.

Marko Milardić

Marko Milardić vodi DomPlus, sustav za vođenje domova za starije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. DomPlus je nastao u domu za starije u vlasništvu njegove obitelji. Tekstovi nastaju iz svakodnevnog rada s upravama domova i čitanja primarnih propisa.

LinkedIn
Podijelite članak: WhatsApp Viber E-mail